nastaje zbog stvaranja antitijela na štitnjaču i nađe se u oko 20 – 25% bolesnika s dijabetesom tipa 1. U oko 20 % ovih bolesnika s vremenom dolazi do oštećenja štitne žlijezde i smanjenog lučenja hormona, pa treba uvesti terapiju tabletama koje sadrže hormone štitnjače.

stanice su gušterače koje luče inzulin.

Bolest kod koje je povišena razina šećera u krvi uzrokovana potpunim nedostatkom ili minimalnim lučenjem inzulina iz gušterače. Razvija se naglo, najčešće u mlađoj životnoj dobi. Stručni naziv je Diabetes mellitus tip 1.

je akutna komplikacija šećerne bolesti. Nastaje u bolesnika koji si ne daju redovito inzulin ili u onih koji još ne znaju da boluju od dijabetesa. Bez inzulina organizam ne može koristiti šećer kao izvor energije, nego razgrađuje masti pa nastaju ketonska tijela koja zakiseljuju organizam. Zbog hiperglikemije i kiselosti organizma javljaju se mučnina i povraćanje, bolovi u trbuhu te duboko i ubrzano disanje. Ako se ne liječi, ketoacidoza je po život opasno stanje.

je kronična komplikacija na bubrezima kao odraz dugotrajno loše regulacije dijabetesa. Oštećene krvne žile bubrega postaju pojačano propusne, pa se u mokraći pojavljuju proteini u manjoj (mikroalbuminurija) ili većoj količini (makroalbuminurija). S vremenom može doći do zatajenja bubrega, koje zahtijeva provođenje dijalize (pročišćavanje krvi putem aparata).

Oštećenje živaca uzrokovano šećernom bolešću. Očituje se trncima, bolovima i oslabljenim osjetom, osobito u rukama i nogama. Oslabljeni osjet na stopalima može dovesti do njihovog lakšeg i češćeg ozljeđivanja te do infekcije, što može završiti amputacijom stopala.

predstavlja kronične promjene na očima. Kao posljedica loše regulacije dijabetesa dolazi do oštećenja malih krvnih žila mrežnice, što može dovesti do sljepoće, a od ostalih komplikacija javlja se povišen očni tlak, zamućenje leće, suhoća oka, oštećenje rožnice i očnog živca.

je evidencija (bilježenje) glukometrom izmjerenih vrijednosti šećera u krvi, jedno ili više mjerenja za svaki dan, na mjesečnoj razini.

Mjerna jedinica za brzinu kojom nivo šećera u krvi poraste nakon konzumiranja određene namirnice. Poželjno je uzimati što više namirnica s niskim glikemijskim indeksom jer produljuju osjećaj sitosti i manje debljaju.

je hormon koji se stvara u gušterači i ima djelovanje suprotno inzulinu jer otpušta glukozu u krv. U bolesnika koji ima znakove hipoglikemije injekcija glukagona podiže koncentraciju glukoze u krvi nakon 10 – 15 minuta. Odnedavno se glukagon koristi i u obliku nazalnog spreja (ušmrkavanje putem nosne sluznice).

Instrument za brzo mjerenje razine šećera u krvi. Pomoću njega bolesnik sam kod kuće provjerava koncentraciju šećera u krvi, no koriste ga i liječnici u ordinaciji te farmaceuti u ljekarni. Dovoljno je kapljicu krvi iz jagodice prsta staviti na test trakicu, a nju u glukometar koji će očitati vrijednost.

nastaje zbog preosjetljivosti na gluten koji je sastavni dio pšenice, zobi, raži i ječma, a nađe se u 3 – 6 % bolesnika s dijabetesom tipa 1. Očituje se nadutošću, obilnim stolicama, slabijim napredovanjem i anemijom. Terapija se uspješno provodi uzimanjem hrane bez glutena.

žlijezda koja je dio našeg probavnog sustava i sudjeluje u probavi hrane. U probavi ugljikohidrata sudjeluje na način da luči hormone inzulin i glukagon, čime pomaže u regulaciji razine šećera u krvi.

Pokazatelj prosječne razine šećera u krvi odnosno regulacije šećerne bolesti u posljednja tri mjeseca. Određuje se laboratorijskom pretragom krvi, a na nalaz ne utječe trenutna vrijednost šećera u krvi. Normalna vrijednost HbA1c je < 6,5%.

Stanje koje označava povišenu razinu šećera u krvi (više od 5,5 mmol/L natašte). Kada je razina šećera viša od uobičajene možete osjećati pojačanu žeđ, suhoću ustiju, češće mokriti, biti pospani, naročito nakon obroka, imati smetnje vida i grčeve u nogama.

Stanje koje označava sniženu razinu šećera u krvi (manje od 3,9 mmol/L). Kada je razina šećera snižena možete osjećati pojačanu glad, nervozu i drhtanje, glavobolju, lupanje srca, slabost, a mogu se javiti i vrtoglavice, usporeno reagiranje, gubitak svijesti i koma.

je hormon koji luči gušterača. Neophodan je za ulazak glukoze iz krvi u stanice, kojima je ona potrebna za stvaranje energije. Kod osoba sa šećernom bolesti, koje nemaju dovoljno inzulina ili ga uopće nemaju, potrebno ga je nadoknađivati izvana. Unosi se u organizam putem injekcija ili tzv. inzulinske pumpe. Postoji mnogo vrsta inzulina za liječenje šećerne bolesti, no vaš će liječnik odabrati onaj koji najviše odgovara vašim potrebama.

Mali uređaj postavljen na nadlaktici. Iz njega se, u trenutku kad senzor izmjeri povišene vrijednosti šećera u krvi, putem potkožno postavljene iglice u tijelo otpušta inzulin. Najčešće se koristi u liječenju osoba oboljelih od šećerne bolesti tipa 1, a njime se izbjegavaju višekratni ubodi i omogućava stroža kontrola bolesti.

je jedini način liječenja dijabetesa tipa 1. Primjenjuje se u obliku potkožnih injekcija („pen“-injektorima) ili putem inzulinske pumpe. Dvije su osnovne vrste inzulina: produljenog djelovanja, koji primijenjeni u jednoj ili dvjema dozama „pokrivaju“ bazalne (osnovne) potrebe za inzulinom, te kratkog djelovanja, koji služe za „pokrivanje“ obroka i korekcije hiperglikemije.

je kratica za internacionalnu mjernu jedinicu inzulina. Ako vam je liječnik propisao inzulin, odredit će i koliko internacionalnih jedinica (IU) inzulina trebate uzeti kako biste postigli zadovoljavajuću kontrolu šećerne bolesti.

su pojačano žeđanje, pojačano mokrenje, učestalo mokrenje noću, pojačan apetit, gubitak na tjelesnoj težini, suhoća usta, umor, malaksalost, teže podnošenje napora, smetnje koncentracije, gljivična upala usne šupljine i spolovila/pelenske regije. U slučaju duljeg trajanja simptoma može se razviti dijabetička ketoacidoza.

uključuje povišenu glukozu u krvi, pojačano lučenje glukoze mokraćom, HbA1c > 6,5 % , pojavu ketona u krvi i mokraći (nastaju razgradnjom masti) i zakiseljavanje krvi. Povišen HbA1c pokazuje prosječnu vrijednost šećera u krvi u posljednja tri mjeseca (prosječna se glukoza približno izračunava prema formuli: HbA1c x 2 – 6). Potvrda dijagnoze dijabetesa tipa 1 pozitivna su antitijela na tkivo gušterače (ICA, GAD, IA-2). U dvojbenim stanjima može se napraviti test opterećenja glukozom (OGTT).

su male iglice s plastičnim nastavkom koje služe za ubod u jagodicu prsta i potom uzimanje uzorka krvi za mjerenje glukometrom. Lancetar je sprava u koju se stavlja lanceta, čime se olakšava ubod.

je lokalni gubitak potkožnog masnog tkiva. Najčešće je posljedica imunološke reakcije na inzulin zbog učestalog davanja inzulina na isto mjesto.

je lokalno zadebljanje potkožnog masnog tkiva na mjestu učestalog davanja inzulina. Mijenjanjem mjesta davanja inzulina sprječava se kako nastanak tako i povlačenje već nastalih promjena.

je nasljedni oblik šećerne bolesti koji je posljedica mutacije (promjene) nekog od gena bitnih u regulaciji stvaranja i lučenja inzulina. Poznato jer 14 tipova MODY dijabetesa, a važno ih je dijagnosticirati jer to može značajno utjecati na liječenje i praćenje bolesti. U djece je najčešći oblik MODY-2 (MODY-GCK), obilježen blago povišenim koncentracijama šećera u krvi, koji u pravilu ne zahtijeva liječenje lijekovima i može se regulirati pravilnom prehranom i tjelesnom aktivnošću. U odraslih je najčešći MODY-3 (MODY-HNF-1A), koji nalikuje dijabetesu tipa 1, no za razliku od njega može se uspješno liječiti tabletama.

je rijedak, a definira se kao pojava hiperglikemije već u prvih šest mjeseci života, a može biti prolazan ili trajan. Genskom analizom može se utvrditi treba li u bolesnika s trajnim oblikom bolesti doživotna inzulinska terapija ili je riječ o nekom od oblika koji se mogu uspješno liječiti tabletama (oralnim hipoglikemicima). 

je oralni test tolerancije glukoze odnosno test opterećenja glukozom. To je laboratorijska pretraga krvi kojom se određuje koncentracija šećera u krvi natašte i nakon obroka. Izvodi se tako da se prvo uzme uzorak (vadi krv) natašte, a zatim se uzimanje uzorka krvi ponavlja 2 sata nakon što se popije pripremljena slatka otopina. U međuvremenu se ne smije jesti ni piti.

lijekovi su koji smanjuju koncentraciju šećera u krvi te se koriste za liječenje šećerne bolesti, a za razliku od inzulina uzimaju se na usta. Koriste se u liječenju šećerne bolesti tipa 2, nekim oblicima MODY dijabetesa, kao i u pojedinim oblicima neonatalnog dijabetesa, dok u pravilu nemaju ulogu u liječenju šećerne bolesti tipa 1.

je faza u razvoju šećerne bolesti tipa 1 koja se javlja u prvih nekoliko mjeseci od početka liječenja. U vrijeme otkrivanja bolesti većina β-stanica gušterače uništena je imunološkim procesom, no mali dio ipak ostaje funkcionalan, ali blokiran visokim koncentracijama šećera u krvi. Uvođenjem inzulinske terapije snižava se koncentracija šećera u krvi i gubi se njegovo toksično djelovanje na β-stanice. Preostale funkcionalne β-stanice gušterače ponovo mogu lučiti inzulin te se na taj način potrebe za inzulinom smanjuju, a regulacija bolesti je lakša. To je, nažalost, prolazna faza koja traje nekoliko tjedana ili mjeseci, a kada i preostale funkcionalne β-stanice budu uništene, povećavaju se potrebe za inzulinom i regulacija bolesti postaje teža.

Mjerenje šećera u krvi koje vršite sami kod kuće uz pomoć aparatića glukometra, čime aktivno sudjelujete u kontroli Vaše bolesti. Svrha je svakodnevno provjeravati razine šećera u krvi, bilježiti ih u Vaš Dnevnik samokontrole koji Vašem liječniku može pomoći u prilagođavanju liječenja i postizanju ciljnih, stabilnih razina šećera u krvi.

Kontinuirano mjerenje šećera provodi se senzorom postavljenim u potkožno tkivo putem uređaja koji kontinuirano prikuplja i analizira podatke o kretanju šećera i time omogućuje bolju regulaciju dijabetesa. Na taj način omogućeno je i praćenje postotka vremena u danu provedenog u ciljnim vrijednostima šećera, odnosno TIR-a (prema engl. time in range).

je uređaj koji oponaša rad gušterače, a čine je dio za kontinuirano mjerenje glukoze, inzulinska pumpa i algoritam koji usklađuje otpuštanje inzulina prema rezultatima mjerenja glukoze. Sustav još nije posve automatiziran jer bolesnik i dalje mora ručno upisivati doze inzulina za obroke. Cilj je pomoću uređaja automatizirati isporuku inzulina, kako bolesnik ne bi bio uključen u donošenje odluka o samoj dozi inzulina.