Dijaliza i transplantacija
Dijaliza i transplantacija predstavljaju ključne metode liječenja kroničnog zatajenja bubrega te omogućuju bolesnicima produljenje i poboljšanje kvalitete života.
Dijaliza je postupak kojim se nadomještaju osnovne funkcije bubrega i filtracijom krvi uklanjanju otpadne tvari i višak tekućine iz organizma. Transplantacija pruža mogućnost trajnog rješenja za gubitak bubrežne funkcije zamjenom oštećenog organa zdravim bubregom.
Za bolje razumijevanje bolesti pogledaj značenje osnovnih pojmova u rječniku Dijalize i transplantacije.
Adekvatnost dijalize je mjera učinkovitosti dijalize. Kako bi se izmjerila adekvatnost, provode se testovi kojima se utvrđuje uklanja li se iz krvi dovoljno tekućine i otpadnih tvari.
Osoba koja daruje bubreg. Može biti krvni srodnik bolesnika (transplantacija od živog srodnog darivatelja) ili krvno nesrodna osoba (transplantacija od živog nesrodnog darivatelja).
Antigen je najčešće protein kojeg prepoznaje imunološki sustav. Tijelo je programirano da ne reagira na antigene vlastitih stanica, ali da snažno reagira na strane antigene. Ponekad će tijelo reagirati na vlastiti antigen, što može uzrokovati autoimunu bolest bubrega (glomerulonefritis). Proteini darivatelja organa mogu se prepoznati kao strani antigeni što dovodi do odbacivanja transplantata.
Bjelančevine koje pomažu tijelu u borbi protiv infekcije vezanjem na antigene. Proizvode ih bijele krvne stanice (B limfociti). Stvaranje protutijela potiče se preboljenjem zaraznih bolesti, cijepljenjem ili drugim načinima imunizacije. Nakon transplantacije, antitijela mogu napasti novi bubreg i izazvati njegovo odbacivanje.
Snažan lijek protiv odbacivanja presađenog bubrega, koji se primjenjuje prvih nekoliko dana nakon transplantacije dok je bolesnik još u bolnici.
Kirurški spoj između arterije i vene. Konstruira se u lokalnoj anesteziji, najčešće između arterije i vene na podlaktici. Fistula služi kao pristup krvotoku za postupak hemodijalize.
Oblik peritonealne dijalize kojom se strojno ispušta otopina za dijalizu iz trbušne šupljine bolesnika i zamjenjuje novom dijaliznom otopinom. APD se obično provodi tijekom noći za vrijeme spavanja.
Može uzrokovati virusnu nefropatiju, koja se javlja u 1-10% primatelja bubrežnog presatka.
Najčešći uzročnik brojnih komplikacija kod transplantiranih bolesnika i osoba s oslabljenim imunološkim sustavom.
Proces preko kojeg tvari prelaze iz područja više koncentracije u područje niže koncentracije. Difuzija je, uz ultrafiltraciju, jedan od osnovnih procesa u dijalizi. Tijekom dijalize, otpadne tvari kao što je kreatinin prelaze iz krvi u dijalizat, dok važne tvari poput kalcija prelaze iz dijalizata u krv.
Umjetni proces kojim se iz tijela uklanjaju otpadne tvari i višak vode, čime se zamjenjuje dio funkcije bubrega.
Funkcionalna jedinica aparata za hemodijalizu. Sastoji se od dva odjeljka odvojena dijaliznom membranom: jedan koji sadrži dijalizat, dok se u drugom odjeljku nalazi bolesnikova krv.
Polupropusna membrana koja odvaja dijalizat od krvi i omogućava razmjenu vode i raznih tvari između krvi i dijalizata. Kod hemodijalize to je tanak sloj biokompatibilnog materijala u dijalizatoru kroz koji se odvija filtracija krvi, dok je kod peritonealne dijalize peritoneum (potrbušnica) prirodna dijalizna membrana.
Izraz je za darivatelja kojem je proglašena moždana smrt, a čije srce još uvijek kuca. Većina kadaveričnih transplantacija dolazi od darivatelja s kucajućim srcem.
Sveprisutan virus koji može uzrokovati blagu virozu ili infektivnu mononukleozu kod zdravih osoba, dok kod bolesnika oslabljenog imuniteta može izazvati i ozbiljne komplikacije.
Vrsta krvožilnog pristupa za hemodijalizu. To je mala plastična cijev koja povezuje arteriju s venom. Kirurg ga umetne u ruku ili nogu pacijenta. U graft se umetaju igle za hemodijalizu koje se mogu koristiti više puta.
Oblik dijalize u kojoj se krv filtrira (pročišćava) izvan tijela pomoću aparata za dijalizu. Hemodijaliza traje oko četiri sata, a postupak se provodi tri puta tjedno. Postupak se može provoditi u jedinici za hemodijalizu ili u kući pacijenta (kućna hemodijaliza).
Prirodni je obrambeni sustav tijela koji ga štiti od infekcija, stranih tijela i raka.
Lijekovi koji smanjuju odgovor imunosnog sustava. Koriste se za liječenje različitih autoimunih bolesti (npr. reumatoidni artritis) i odbacivanja transplantiranih organa. Najčešće korišteni lijekovi su takrolimus, mikofenolat mofetil, ciklosporin, azatioprin, prednizolon i metilprednizolon.
Predstavlja mogući problem za pacijente na peritonealnoj dijalizi. Nastaje kada se infekcija širi s mjesta izlaza katetera u "tunel", tj. put katetera za PD kroz trbušnu stijenku.
Umrla osoba čiji se organi daruju za transplantaciju.
Savitljiva plastična cijev koja se uvodi u neku tjelesnu šupljinu. Kod bolesnika na hemodijalizi koristi se za pristup krvotoku, a kod bolesnika na peritonealnoj dijalizi služi za utakanje dijalizne tekućine u peritonealnu šupljinu i istakanje iz nje (PD kateter).
Provodi se samostalno kod kuće, pri čemu bolesnik ručno izmjenjuje dijaliznu tekućinu u trbušnoj šupljini. Tekućina se obično mijenja četiri puta tijekom dana i ostavlja u trbušnoj šupljini preko noći kako ne bi remetila san.
Nasljedna i nepromjenjiva karakteristika crvenih krvnih stanica (eritrocita), a određuje se na osnovi prisustva ili odsustva određenih markera (A ili B antigena) na njihovoj površini. Obzirom na to, četiri su osnovne krvne grupe u ljudi: A, B, AB i 0.
Mjera adekvatnosti dijalize. Ciljni Kt/V je 1,2 za hemodijalizu, dok je minimalni Kt/V 1,7 za peritonealnu dijalizu.
Popis svih bolesnika u RH koji čekaju transplantaciju organa. Sustav koji nastoji pronaći "pravi"(najpodudarniji) organ za transplantaciju za "pravog" pacijenta. Koordiniran je putem Eurotransplanta, čije računalo uspoređuje podatke potencijalnih primatelja (uključujući krvnu grupu i tip tkiva) s podacima darivatelja organa u trenutku dostupnosti. Redoslijed na listi temelji se na hitnosti medicinske situacije, vremenu provedenom na listi i potencijalnoj uspješnosti postupka.
Potpuni i trajni prestanak svih moždanih funkcija. Osobi se mora dijagnosticirati moždana smrt prije nego što se njezini organi mogu ukloniti i donirati za presađivanje (kadaverična transplantacija).
Stanje u kojem se ne postižu ciljne vrijednosti kreatinina u krvi ili adekvatnost dijalize (Kt/V). Simptomi zatajenja bubrega vjerojatno će se pogoršati u takvim slučajevima. Tada će biti potrebno povećati količinu isporučene dijalize.
Stanje u kojem se ne postižu ciljne vrijednosti kreatinina u krvi ili adekvatnost dijalize (Kt/V). Simptomi zatajenja bubrega vjerojatno će se pogoršati u takvim slučajevima. Tada će biti potrebno povećati količinu isporučene dijalize.
Tekućina s jedne strane dijalizne membrane u dijalizatoru u koju prelaze otpadne tvari i višak vode tijekom dijalize.
Oblik dijalize koji se odvija unutar peritonealne šupljine pacijenta, koristeći peritoneum kao membranu za dijalizu. Vrećice s otopinom za dijalizu koje sadrže glukozu (šećer) i razne druge tvari ulijevaju se u peritonealnu šupljinu i iz nje preko PD katetera.
Ovojnica koja oblaže trbušnu šupljinu i trbušne organe. Ima veliku površinu i bogatu mrežu krvnih žila pa tijekom peritonealne dijalize služi kao filter. Otpadne tvari iz krvi lako prolaze kroz peritoneum u trbušnu (peritonealnu) šupljinu.
Upala peritoneuma uzrokovana infekcijom koja najčešće nastaje zbog neadekvatnog rukovanja materijalom za dijalizu (PD katetera i vrećice s otopinom za dijalizu). Peritonitis se lako liječi antibioticima.
U kontekstu transplantacije, osoba koja prima organ od druge osobe (darivatelja organa).
Pristup krvnim žilama bolesnika radi spajanja na dijalizator. Postoje tri različite vrste pristupa: fistula, graft i kateter.
Test između darivatelja i primatelja. Posljednji je test koji se vrši neposredno prije transplantacije, a kojim se utvrđuje hoće li imunološki sustav primatelja napasti i odbaciti donirani organ. Test se izvodi tako da se serum primatelja pomiješa sa stanicama darivatelja. Ukoliko protutijela nema, tj. test je negativan, transplantacija se može nastaviti.
Mjeri brzinu kojom toksini prolaze iz krvi u otopinu za dijalizu tijekom procesa peritonealne dijalize. Test se koristi za procjenu prijenosnih svojstava peritoneuma te služi nefrologu za propisivanje PD terapije.
Tip tkiva svakog pojedinca ima šest komponenti (po tri od svakog roditelja: HLA-A, B, C, DR, DQ i DP). Svaka od tri primarne komponente tipa tkiva dolazi u 20 ili više različitih verzija. S obzirom na broj mogućih kombinacija, rijetko postoji točna podudarnost tipa tkiva između transplantiranog bubrega i njegovog primatelja. Međutim, što se više tkivnih karakteristika podudara, veća je vjerojatnost da će transplantacija biti dugoročno uspješna.
Test krvi kojim se određuju komponente tipa tkiva i primatelja i darivatelja. Ovim testom dobiva se informacija o tkivnoj podobnosti i potencijalnoj uspješnosti transplantacije.
Kirurški postupak kojim se bubreg darivatelja smješta u malu zdjelicu primatelja, pri čemu se krvne žile bubrega pripajaju na zdjelične krvne žile, dok se mokraćovod presađenoga bubrega pripaja na mokraćni mjehur primatelja. Operativni zahvat traje 2-3 sata.
Test krvi kojim se određuju komponente tipa tkiva i primatelja i darivatelja. Ovim testom dobiva se informacija o tkivnoj podobnosti i potencijalnoj uspješnosti transplantacije.
Drugi naziv za dijalizator.
prof. dr. sc. Sanjin Rački, dr. med., spec. nefrolog
dr. sc. Božidar Vujičić, dr. med., spec. nefrolog
Bosiljka Devčić, univ. mag. med. techn.
Datum sastavljanja: rujan 2024.