Standardizirani upitnik pomoću kojeg se prati je li Vaša astma pod kontrolom (učestalost simptoma i pogoršanja). Sastoji se od 5 pitanja i bazira se na Vašoj osobnoj procjeni vlastitih simptoma u prethodnih mjesec dana.

Pretjerani imunološki odgovor (preosjetljivost) organizma na određene vanjske alergene (unesene hranom, udisanjem, ubodom kukca, injekcijom) koji u ponovljenom doticaju s tijelom izazivaju karakteristične simptome, a u najtežem slučaju i anafilaktički šok. Najčešće alergijske bolesti su astma, peludna hunjavica, alergijski dermatitis i urtikarija.

Tvar iz okoline (inače neopasne tvari) na koju određene osobe razvijaju alergijsku reakciju. Alergene možemo unijeti u organizam udisanjem, kroz probavni sustav ili na drugi način. Najčešći alergeni su grinje iz kućne prašine, pelud stabala, trava i korova, perje, dlaka mačke i/ili psa, a mogu to biti i neki lijekovi.

Kronična upala donjih dišnih putova (pluća) uzrokovana pretjeranom reakcijom imunološkog sustava na neke tvari ili aktivnosti koja dovodi do prolaznog suženja dišnih puteva (napadaja astme). Tipični simptomi napadaja astme su: zaduha (osjećaj gušenja), piskanje u prsima, suhi kašalj, osobito noću, pritisak u prsima. Alergijska astma javlja se nakon izlaganja alergenu, a nealergijska astma se javlja nakon udisanja npr. hladnog zraka i/ili fizičkog napora.

Kronična upalna bolest gornjih dišnih putova (sluznice nosa) i ponekad sluznice oka uzrokovana pretjeranom reakcijom imunološkog sustava na udahnute tvari iz okoliša (alergeni). Očituje se jakim kihanjem, vodenastim iscjetkom iz nosa, začepljenošću nosa, svrbežom u nosu i očima, ponekad i suzenjem te crvenilom očnih kapaka. Može biti sezonski (javlja se samo u jednom dijelu godine, npr. proljeće ili ljeto) te cjelogodišnji.

Dijagnostička metoda kojom se dokazuje alergija na različite tvari iz okoliša (alergeni) koje se udišu ili unose kroz probavni sustav. Provodi se nanošenjem kapljice s vrlo malom količinom alergena i potom malim ubodom u kožu (najčešće podlaktice) na mjestu nanesene kapljice. Očitava se jačina reakcije (oteklina, crvenilo) na mjestu uboda.

Lijekovi koji se koriste za sprječavanje i ublažavanje simptoma alergije kod osoba koje boluju od astme, peludne hunjavice, urtikarije i drugih alergijskih bolesti.

Test koji služi za procjenu funkcije pluća te pomaže u postavljanju dijagnoze astme i KOPB-a i njihovom razlikovanju. Izvodi se spirometrijskim testiranjem poslije udisanja lijeka koji širi dišne puteve.

Stručni naziv za stezanje (sužavanje) dišnih puteva koje otežava disanje i dovodi do osjećaja gušenja tj. do zaduhe. Događa se za vrijeme napadaja astme i nekih drugih bolesti pluća (npr. infekcija, strano tijelo u dišnim putevima).

Standardizirani upitnik za subjektivnu procjenu težine simptoma koje ima bolesnik s kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti (KOPB). Ima 8 pitanja, ukupni zbroj bodova upućuje na težinu bolesti.

Pogoršanje osnovne bolesti kod koje dolazi do pojačanja postojećih i pojave nekih novih simptoma, a ponekad i do hospitalizacije. Kod astme i KOPB-a do pogoršanja najčešće dolazi uslijed infekcija dišnog sustava, izloženosti onečišćenom zraku i alergenima.

Kronična bolest koju karakterizira trajno zadržavanje zraka u plućima tj. „prenapuhanost” pluća do koje dolazi uslijed oštećenja sitnih dišnih puteva zbog čega pluća postaju manje elastična i ispunjena većim šupljinama. Najčešće je posljedica dugoročnog pretjeranog pušenja.

Dijagnostička pretraga koja se koristi u praćenju bolesnika s alergijskom astmom. Jedan je od pokazatelja stupnja težine upale te uspješnosti njene kontrole. Povišene vrijednosti dušičnog oksida (NO) u izdahnutom zraku upućuju na to da kontrola astme nije zadovoljavajuća.

Skraćenica za volumen izdahnutog zraka tijekom prve sekunde brzog i snažnog izdisaja. Mjeri se tijekom spirometrije, a predstavlja jedan od ključnih pokazatelja suženja dišnih puteva.

Maksimalna količina zraka koju pacijent može snažno izdahnuti nakon maksimalnog udaha. Mjeri se tijekom spirometrije.

Specifična metoda liječenja kojom se pod kožu ili pod jezik unosi mala doza tvari na koju pacijent ima razvijenu alergijsku reakciju (alergeni insekata, pelud, kućna prašina i grinje). Svrha je da se organizam nauči na tu tvar kako bi se ublažili ili spriječili simptomi alergije na nju. Najčešće se koristi u liječenju alergijskog rinitisa, konjuktivitisa, bronhitisa, alergijske urtikarije i atopijskog dermatitisa.

Slijed postupaka koje treba pravilno provoditi pri korištenju lijekova koji se unose udisanjem, pomoću inhalatora (naprava koja sadrži lijek u obliku suhog praha ili tekućine s potisnim plinom, naziva se još „pumpica”). Pravilna inhalacijska tehnika je važna kako bi lijek došao do odgovarajućeg mjesta u plućima odnosno ostvario svoje djelovanje.

Liječenje lijekovima koji se unose u dišne puteve udisanjem (inhalacijom) kroz inhalator. Ovakvim se liječenjem povećava djelotvornost lijeka u dišnim putevima, a izbjegava njegovo djelovanje na ostale organe.

Lijek koji se uzima udisanjem, najčešće preko inhalatora, a djeluje tako da proširuje dišne puteve u bolesnika sa suženjem dišnih puteva (npr. kod bolesnika s astmom i KOPB-om).

Lijek koji se uzima udisanjem, najčešće preko inhalatora, a djeluje protuupalno u dišnim putevima. Inhalacijom kortikosteroida, već u vrlo niskoj dozi, postižemo značajan protuupalni i bronhodilatacijski učinak bez ili uz minimalne nuspojave, za razliku od primjene istih lijekova u tabletama i injekcijama. To je osnovni lijek za liječenje svih bolesnika s astmom i bolesnika s teškim oblikom KOPB-a i učestalim pogoršanjima.

Pojam koji upućuje na simptome koje ima bolesnik s astmom / KOPB-om, koliko su teški i kako se često javljaju. Ukoliko tegoba nema ili su tek sporadične, govori se o dobroj, a u slučaju da su učestale i teže, govori se djelomičnoj ili lošoj kontroli bolesti.

Kronična upalna bolest dišnih puteva (od skraćenice "Kronična Opstruktivna Bolest Pluća") je bolest koju obilježavaju trajni simptomi zbog ograničenog protoka zraka u dišnim putevima: zaduha i umaranje u fizičkom naporu te kašalj sa ili bez iskašljavanja. Rizični čimbenici su, uz pušenje cigareta, udisanje zagađenog zraka te izloženost produktima izgaranja fosilnih goriva. Iako je u KOPB-u oštećenje pluća trajno, simptomi bolesti se mogu ublažiti redovitim liječenjem.

Bolest koju obilježava dugotrajni (kronični) kašalj s povremenim iskašljavanjem; česta je u dugogodišnjih pušača. Bolesnici s kroničnim bronhitisom često imaju i KOPB.

Neproduktivni ili suhi kašalj je kašalj bez (ili s vrlo malo) iskašljaja. Čest je u akutnim upalama dišnih putova (akutni bronhitis), najčešće uzrokovanih virusima. Produktivni kašalj je kašalj kod kojeg bolesnik iskašljava veću ili manju količinu bistrog, zamućenog ili gnojnog sadržaja.

Okidači su udahnute tvari iz okoliša, ali i različita stanja koja dovode do simptoma (napada) astme: izlaganje hladnom zraku, fizički napor, emotivni stres, virusne infekcije gornjeg i donjeg dišnog sustava, onečišćen zrak, cigaretni dim, isparavanje plinova i para, neki lijekovi te alergeni na koje postoji preosjetljivost. Alergeni su tvari iz okoliša koje uzrokuju alergijsku reakciju. U organizam ulaze udisanjem – inhalacijski alergeni (npr. grinje iz kućne prašine, pelud stabala, trava i korova, dlaka mačke i psa, spore plijesni) ili putem probavnog sustava – nutritivni alergeni (npr. mlijeko, jaja, riba, orašasti plodovi, jagode, rajčica).

Stručni naziv za liječenje primjenom kisika (u koncentraciji koja je veća od one u zraku) koje može biti samo privremeno kod akutnih ili trajno kod kroničnih plućnih bolesti. U ovom zadnjem slučaju kisik se daje putem kućnog koncentratora kisika.

Najveća brzina izdahnutog zraka nakon punog udaha. Svakodnevno mjerenje PEF-a odličan je način u samokontroli astme budući da smanjivanje vrijednosti ukazuje na predstojeće pogoršanje bolesti.

Jedan od simptoma slabo kontrolirane astme, a opisuje zvukove (piskanja, zviždanja) koji se javljaju pri disanju kao odraz suženih dišnih puteva. Kod blagog suženja javlja se samo pri izdisaju, dok se kod težeg javlja i pri udisanju zraka.

Pretraga kojom se mjeri vrijednost udahnutih plinova (kisika i ugljičnog dioksida) u arterijskoj krvi, ali i moguća zakiseljenost organizma (pH-vrijednost) u težim slučajevima popuštanja plućne funkcije.

Važna grana liječenja kroničnih plućnih bolesti koja uključuje tim stručnjaka, a počiva na promjeni ponašanja bolesnika putem zdravstvene edukacije (prestanak pušenja, učenje tehnike disanja, savladavanje tehnike čuvanja fizičke snage, borba protiv depresije) i vježbama, s ciljem poboljšanja funkcije pluća i posljedično kvalitete života težih bolesnika. Napor se lakše podnosi, simptomi su blaži, a komplikacije bolesti su rjeđe.

Latinski naziv za upalnu bolest pluća. Najčešći simptomi su kašalj, ubrzano disanje, otežano disanje i povišena tjelesna temperatura. Uzročnici mogu biti bakterije, virusi, gljivice i paraziti, a može nastati i kao posljedica udisanja prašine, kemijskih iritansa, hrane ili povraćenog sadržaja.

Stanje niske vrijednosti kisika, sa ili bez povišene vrijednosti ugljičnog dioksida, u krvi - u kojem organizam ne može osigurati dovoljnu opskrbu tkiva kisikom i zadovoljavajuće uklanjanje ugljičnog dioksida kroz pluća. Javlja se kod težih bolesti pluća. Može biti akutna (nastaje naglo) ili kronična (razvija se i traje godinama).

Dijagnostička pretraga koja mjereći brzine i volumen protoka izdahnutog i udahnutog zraka pomaže u utvrđivanju funkcionalne sposobnosti pluća. Zlatni je standard u postavljanju dijagnoze astme, KOPB-a i drugih plućnih bolesti.

Stručni naziv za ispljuvak, iskašljaj odnosno sluz koja je iskašljana nakon kašlja ili nakašljavanja. Koristi se u postavljanju dijagnoze astme te za utvrđivanje mikrobiološkog uzročnika kod upale u dišnim putevima.

Subjektivni osjećaj nedostatka zraka, koji se u zdravih osoba normalno javlja u fizičkom naporu. Ukoliko se javlja pri manjem fizičkom naporu ili u mirovanju jedan je od ključnih simptoma u postavljanju dijagnoze bolesti pluća i srca.