demijelinizacijska lezija vidljiva na magnetskoj rezonanci koja nakuplja kontrast. Za ovakvu leziju možemo reći da je nastala nekoliko tjedana prije snimanja, a lezije obično nakupljuju kontrast do 3 mjeseca.

poremećaj koordinacije koji nastaje kao posljedica oštećenja malog mozga. Ataksija se može manifestirati poremećajem hoda, teškoćom održavanja ravnoteže te poremećenom kontrolom ciljanih pokreta rukama i nogama. 

skupni naziv za visoko aktivnu terapiju multiple skleroze koja dominantno djeluje na B limfocite te dovodi do izrazitog sniženja broja istih. U ovu grupu terapije spadaju lijekovi okrelizumab, ofatumumab, rituksimab te ublituksimab. 

za postavljanje dijagnoze multiple skleroze potreban je točno određen broj lezija na karakterističnim mjestima. Tipične lokalizacije lezija u multiploj sklerozi su periventrikularno (uz moždane komore), kortikalno/jukstakortikalno (u ili ispod kore velikog mozga), područje malog mozga, moždano deblo i kralježnička moždina.  

dupla slika koja se javlja kod oštećenja nekog od živaca koji su važni za pokrete očiju ili kod pojave demijelinizacijskih lezija u području mozga koje se zove moždano deblo.  

jedan od važnih okolišnih čimbenika rizika za multiplu sklerozu. Posebno su pod rizikom osobe koje su imali simptomatsku infekciju – infektivnu mononukleozu i to u periodu nakon puberteta. 

(od eng. Expanded Disability Status Scale) je metoda stupnjevanja onesposobljenosti u multiploj sklerozi. EDSS od 0 do 4,5 odnosi se na osobe s MS-om koji su potpuno pokretne, dok EDSS rezultat od 5,0 do 9,5 označava osobe koji imaju ograničenu pokretljivost.

neurofiziološka metoda kojom ispitujemo provođenje kroz očne živce, moždano deblo te kroz ruke i noge. Karakterističan nalaz za multiplu sklerozu su smetnje provođenja u evociranim potencijalima. 

John Cunningham virus, čiji je pozitivan titar prisutan u oko 50% ukupne populacije. Testiranje titra ovog virusa obavezno je prije početka liječenja, a potom svakih 6 mjeseci u osoba koji su na terapiji natalizumabom. 

prvi simptom multiple skleroze koji se najčešće manifestira gubitkom vida na jedno oko, dvoslikama, smetnjama ravnoteže, osjeta ili motorike. 

terapija akutnog relapsa bolesti koja se može primijeniti intravenski ili na usta. Kortikosteroidna terapija se obično primjenjuje putem Dnevne bolnice intravenski u dozi od 500-1000 mg kroz 3-5 dana. 

osjećaj struje ili trnca koji prolaze kroz ruke ili noge prilikom sagibanja (flektiranja) glave. Pojava ovog znaka upućuje na demijelinizacijske lezije u vratnoj kralježnici. 

primjenjuje se kod osoba s multiplom sklerozom koji nemaju loše prognostičke faktore. U navedene lijekove spadaju lijekovi interferoni, glatiramer acetat, dimetil fumarat i teriflunomid. 

lijekovi koji se primjenjuju u slučajevima kada postoje loši prognostički čimbenici ili kada postoji aktivnost bolesti tijekom liječenja lijekovima koji modificiraju tijek bolesti umjerene učinkovitosti. U ove lijekove spadaju lijekovi natalizumab, kladribin, alemtuzumab, fingolimod, ponesimod, ozanimod, ofatumumab i okrelizumab. 

dio bijele krvne slike čiji se broj vidi u laboratorijskom nalazu diferencijalne krvne slike. Limfociti su iznimno bitni u praćenju odgovora na terapiju kao i nuspojava više lijekova koji modificiraju tijek bolesti. 

postupak kojim se tankom iglom ulazi u prostor između dva kralješka u donjem dijelu kralježnice te se za analizu uzima mala količina tekućine koja se zove cerebrospinalni likvor. 

kriteriji po kojima se postavlja dijagnoza multiple skleroze. Trenutno važeći kriteriji su McDonaldovi kriteriji, revizija iz 2017. godine. 

radiološka dijagnostička metoda kojom se prikazuje detaljna neuroanatomija mozga i kralježničke moždine. Ova tehnika je temeljna paraklinička metoda u postavljanju dijagnoze multiple skleroze budući da se na istoj prikazuju oštećenja koja se zovu demijelinizacijske lezije.

neugodan, ponekad i bolan osjećaj stezanja ili pritiska u području oko trbuha ili prsa. Može biti samo s jedne strane ili se protezati oko prsa ili trbuha. Navedeni simptom uzrokovan je grčem (spazmom) mišića ili promijenjenim osjetom koji je posljedica lezija u kralježničkoj moždini. 

ovojnica koja se nalazi oko živaca. Uloga mijelina je omogućiti brzi prijenos signala. U slučaju oštećenja mijelina (kao kod multiple skleroze) dolazi do usporenog prijenosa signala kroz živce. 

osjećaj žarenja i pečenja koji je obično prisutan u stopalima, a nastaje kao posljedica oštećenja živaca osjetnog sustava. U liječenju neuropatske boli najčešće se primjenjuju lijekovi koji su po mehanizmu djelovanja antidepresivi s obzirom da zbog svog načina djelovanja smanjuju ovakvu vrstu boli. 

u diferencijalnoj dijagnozi multiple skleroze potrebno je isključiti i druge bolesti koje mogu izazvati oštećenja mozga i kralježničke moždine. U slučaju nejasne dijagnoze u obzir dolaze bolesti kao što su neuromijelitis optika te MOG spektar bolesti. Analiza navedenih antitijela potvrđuje/isključuje dijagnozu ovih bolesti. 

označavaju prisutnost specifičnih imunoglobulina, odnosno upale, u središnjem živčanom sustavu. Karakterističan nalaz za multiplu sklerozu su prisutne oligoklonalne vrpce u nalazu lumbalne punkcije. 

upala očnog živca koji se očituje zamagljenim ili zamućenim vidom, padom vidne oštrine, bolovima u oku ili prilikom pomicanja oka te gubitkom mogućnosti razlikovanja boja. 

pojmovi koji opisuju motoričku slabost ruku i nogu. Parapareza znači slabost nogu, tetrapareza ruku i nogu dok hemipareza znači slabost ruke i noge na istoj strani. 

bakterija koja može izazvati upalu pluća, upalu srednjeg uha ili mozga kod osoba koje su oslabljenog imunološkog sustava. U osoba kod kojih se planira B stanična terapija preporuča se cijepljenje protiv Pneumokoka

prisutnost demijelinizacijskih lezija na MR-u mozga i kralježničke moždine bez simptoma ili znakova u neurološkom pregledu koji ukazuju na multiplu sklerozu.

označava pojavu novih neuroloških simptoma, ili povrata starih, u periodu dužem od 24 h u odsustvu infekcije ili povišene tjelesne temperature. Ovisno o težini relapsa primjenjuje se pulsna kortikosteroidna terapija. 

stanje u kojem je prisutno značajno povećanje tonusa mišića ili ukočenost istih, što može ometati kretanje i biti povezano s nelagodom ili boli. U liječenju spastičnosti primjenjuju se lijekovi baklofen, tizanidin ili pripravci medicinske marihuane. 

uključuje mozak i kralježničku moždinu u vratnom, torakalnom i lumbalnom dijelu. Budući da je multipla skleroza bolest središnjeg živčanog sustava, demijelinizacijske lezije mogu biti prisutne u bilo kojem dijelu mozga ili kralježničke moždine. 

skupni naziv za svu specifičnu terapiju koja su primjenjuje u dugoročnom liječenju multiple skleroze. Ovisno o kliničkom nalazu i nalazu magnetske rezonance započinje se liječenje lijekovima umjerene ili visoke učinkovitosti